Razgovarali smo o Fellinijevim filmovima i svim ostalim filmovima  dok sam sa kolegom razgibavala pacijenta, redom sve zglobove zahvaćene kontrakturama (a to su bili gotovo svi zglobovi tijela, tijela koje je mlohavo visjelo i činilo se teže no što jest, tijela nad kojem njegov vlasnik nije imao kontrolu, osim na nekoliko mišića kojima se trudio micati neposlušno tijelo, voziti električna kolica i sve one ostale radnje koje mi zdravi shvaćamo zdravo za gotovo). Njegov je duh ipak zračio pozitivno i ni trunke samosažaljenja nisam vidjela u njemu. Hendlao je svoj život hrabro unatoč  bolesti koja je nepozvana živjela u njemu.  Bio je radosniji od ostatka hodajućih pacijenata koji poput emocionalnih vampira isisavaju svaki atom energije iz ljudi koji ih okružuju, dok je on «punio» ljude, barem one koji su znali i željeli odvojiti malo vremena i pažnje da bi ostvarili kontakt. Deset dana po pola sata individualnih vježbi golicali su intelekt, srce i duh,  teme su natjecale koja će prva isplivati na površinu. Autizam, bolesti ove i one,  geni,  izolacija, umjetnost, serije, filmovi, redatelji, traume, humor,  strahovi, ograničenost čovjeka, ljudska glupost, predrasude…

Poželiš se odmah konektirati s čovjekom  putem FB, ali zdrav razum ti kaže da to nije profesionalno i onda, kad nađeš njegov profil, klikneš na svoj «Home» i zaboraviš na cijelu stvar.

Par tjedana kasnije opet naletim na njegov profil, ovaj ga put dodam.  Neodoljiva želja da ga spojim sa jednim FB prijateljem sličnog životnog iskustva i senzibiliteta pobijedila je moj racio.

«Hello, neopisivo mi je drago da ćemo pa makar i na ovaj način ostati u kontaktu. Odmah isti dan po izlasku iz bolnice tražio sam te ovdje na FB-u, no nisam te našao. Eto našla si ti mene. Veliki pozdrav!!!» čekalo me u inboxu.

 Nije me mogao naći jer sam imenu dodala prezime Norris od Chuck Norris, Chuck i ja smo, naime, rođeni istog datuma pa je to trebalo dostojanstveno i obilježiti u rođendansko vrijeme.

I nismo se dugo niti puno družili, ni virtualno ni uživo. Jednom mi je tata prenio njegove pozdrave, slučajno se našao sa Mladenom jednom prilikom. Rekao je da sam divan terapeut i da dobro radim svoj posao, da imam odličan osjećaj u rukama. Mladen ne zna da sam ja na faxu naučila tako jako malo i da sebe ne smatram tako dobrim terapeutom i da imam prave crne rupe i bermudske trokute neznanja što se moje struke tiče. Ali Mladen osjeća da ja radim svoj posao sa ljubavlju. A to je puno. Nedovoljno ali puno. A kad me zahvati crna rupa neznanja, redovno se zadubim u svoje knjige, enciklopedije i atlase i nadoknađujem propušteno ili ono što je promaknulo. Meni, predavačima, sustavu.

I tako prolaze moji radni i privatni dani. Život cirkulira, inboxi se pune i prazne, događaji se prepliću, misli plove, poneke odlutaju pa se vrate nošene osekom umovanja ili pak u snovima, polujavi, noćnim morama, eh… kada na javi tako često ne stignu do površine uma…A biljke… biljke i drveće na putu za posao mijenjaju boju, oblik, miris, i sjene…sve izgleda nekako dobro i radosno iako su napor, patnja i tuga sastavni dijelovi  Života samog koji, kad ih na kraju prigrlimo, prihvatimo i zagrlimo, vode ipak ka Dobrom.  Tako vjerujem.

I dok jedem svoj, u mikrovalnoj, na jednoj minuti podgrijani gablec u pauzi na poslu, sledi me izjava koja dolazi sa druge strane stola: «Jeste čuli da je onaj pacijent sa distrofijom neki dan umro?»  kažu usta preko puta mene. Zrak ispuni na tren tišina, ja se prisjetim u sekundi da nas sve smrt jednog dana čeka, i da smo u tome svi isti pred Bogom, svi ćemo umrijeti, i bogati i slavni i siromašni i oni koji misle da su nedodirljivi i da sve konce u svojim rukama imaju. Tada ćemo svi stati pred Boga.

Oko stola se svi slože da je Mladenova smrt  tužna i strašna.  Kako su sekunde odmicale, zvuk šuškanja papirima od bureka preuzeo je neugodnu tišinu.  Netko natoči sok, drugi moli da mu se doda šećer za kavu. Ja se rastužim jako, ali brzo potisnem misli i osjećaje i spremim ih za neku dugu priliku, sigurniju za recikliranje ženskih emocija. I onda to sve drijema u meni, do prilike kada poželi izaći van. Recimo danas, kad je moju snagu potrošila viroza  i  kad umorna od dvije odrađene smjene na poslu, sjedim na kauču u dnevnoj sobi i gledam u zeleni zid. Tišina. Dobra je tišina. Tako potrebna, da nas opet spoji sa nama samima i sa samim Životom.

Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.  Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.  Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.  Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.  Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.  Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.  Vrijeme deranja i vrijeme šivanja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.  Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. (Propovjednik 3;1-8)

www.uid-pgz.hr/sto_je_misicna_distrofija.html

Neki posjetitelji bloga su me ponukali da danas postavim ovaj video.  Slučajno sam shvatila da se ispod nekih nickova zapravo kriju linkovi na porno i slične stranice. Nadam se da vlasnici nickova shvaćaju da sam te komentare obrisala.

Pozivam vas da odvojite 40ak minuta vašeg dragocjenog vremena i pogledate video ispod. 

Osjećajte se slobodno komentirati.

Hvala na čitanju

Dragi bloger i čitatelji,

zanima me kako gledate na homoseksualizam i što mislite o  ovoj neobičnoj priči?

Budite slobodni ostaviti komentar, kakav god on bio, cijenim prije svega iskrenost 

Hvala! 

Moguće da me ne poznaješ, ali ja o tebi sve znam …Psalam 139:1

Znam kada sjedaš i kada se ustaješ …Psalam 139:2

Sve tvoje staze su mi poznate …Psalam 139:3

Pa i svaka vlas na tvojoj glavi je izbrojana …Matej 10:29-31

Sazdan si prema mome obličju …Postanak 1:27

Nalaziš se u meni, gdje se krećeš i živiš …Djela 17:28

Jer si od mojega roda …Djela 17:28

Znadoh te prije nego si začet u majčinoj utrobi …Jeremija 1:4-5

Izabrao sam te još kada sam planirao stvaranje …Efežanima 1:11-12

Tvoj život nije slučajnost, jer svi su tvoji dani u mojoj knjizi zabilježeni …Psalam 139:15-16

Ja sam bio taj koji je odredio pravo vrijeme tvoga rođenja, i mjesto tvoga življenja …Djela 17:26

Načinjen si čudesno i predivno …Psalam 139:14

Jer ja sam te satkao u majčinoj utrobi …Psalam 139:13

Ja sam te na dan tvojega rođenja izveo na svijet …Psalam 71:6

Oni koji me ne poznaju, krivo me predstavljaju …Ivan 8:41-44

Ja nisam udaljen i gnjevan, već sam izražaj savršene ljubavi …1 Ivanova 4:16

A žudnja mi je da tu svoju ljubav obilato na tebe izlijem …1 Ivanova 3:1

I To jednostavno zato što si moje dijete a ja tvoj otac …1 Ivanova 3:1

Pružam ti više nego ti je tvoj zemaljski otac ikada mogao pružiti …Matej 7:11

Zato što sam ja savršeni otac …Matej 5:48

Svaki dobri dar kojega primaš dolazi iz moje ruke …Jakov 1:17

Jer se brinem za tebe i podmirujem sve tvoje potrebe …Matej 6:31-33

Moj plan za tvoju budućnost je uvijek ispunjen nadom …Jeremija 29:11

Zato što te ljubim ljubavlju vječnom …Jeremija 31:3

Moja razmišljanja o tebi su bezbrojna i ne mogu se izjednačiti s pijeskom na morskoj obali …Psalam
139:17-18

Nad tobom se radujem pun veselja …Sefanija 3:17

I nikada ti neću prestati činiti dobro …Jeremija 32:40

Jer ti si moja predraga svojina …Izlazak 19:5

Želim te čvrsto utvrditi svim srcem svojim, svom dušom svojom …Jeremija 32:41

I želim ti objaviti predivne i nedokučive tajne …Jeremija 33:3

Ako me potražiš svim svojim srcem, naći ćeš me... Pon Zakon 4:29

Raduj se u meni i ja ću ispuniti sve želje tvoga srca... Psalam 37:4

Jer ja sam taj koji proizvodim u tebi te želje …Filipljanima 2:13

Ja sam u stanju učiniti neograničeno više nego ti možeš i pomisliti …Efežanima 3:20

Jer nitko te ne može utješiti i ohrabriti kao ja …2 Solunjanima 2:16-17

Ja sam također i Otac koji te tješi u ma kakvim nevoljama…2 Korinćanima 1:3-4

Kada si bio skršena srca, bio sam ti blizu …Psalam 34:19

Nosio sam te blizu svoga srca, kao što pastir nosi janje u svojemu naručju …Izaija 40:11

Dolazi dan kada ću otrti svaku suzu s tvojega lica …Otkrivenje 21:3-4

I uzeti ću svaku bol koju si podnosio ovdje na zemlji…Otkrivenje 21:3-4

Ja sam tvoj Otac, i ljubim te isto kao što sam ljubio svojega sina, Isusa …Ivan 17:23

Jer je u Isusu moja ljubav prema tebi savršeno objavljena …Ivan 17:26

On je potpuni izražaj moje biti …Hebrejima 1:3

On je došao praktično pokazati da sam za tebe, a ne protiv tebe …Rimljanima 8:31

I da ti kaže da ja ne brojim tvoje grijehe …2 Korinćanima 5:18-19

Isus je umro radi toga da se mi, ti i ja, izmirimo …2 Korinćanima 5:18-19

Njegova smrt je najuzvišeniji izražaj moje ljubavi prema tebi…1 Ivanova 4:10

Dao sam sve što sam ljubio, samo da bi mogao pridobiti tvoju ljubav …Rimljanima 8:31-32

Ako primiš moj dar, mojega sina Isusa, mene primaš …1 Ivanova 2:23

I nikada te više ništa neće moći opet odvojiti od moje ljubavi …Rimljanima 8:38-39

Vrati se kući i ja ću sazvati najveću veselicu kakvu nebo još nije vidjelo …Luka 15:7

Oduvijek sam bio Otac, i uvijek ću Otac i ostati …Efežanima 3:14-15

Sada ću ti postaviti najvažnije pitanje tvoga života:… Želiš li i ti biti moje dijete?… Ivan1:12-13

Čekam na tebe …Luka 15:11-32


Ljubi te, Tvoj Tata

Sretan i blagoslovljen Božić dragim blogerima i ostalim čitateljima bloga želi

Teta Dani

           Odjednom se našla u blizini crkve stotinjak kilometara daleko od kuće. Ostali su užurbanim korakom odjurili unutra još prije, dok je ona uživala u toplim zrakama sunca tog jesenskog dana koji je bio, po njezinim mjerilima, savršen; nebo je bilo one čiste jasne plave boje, ni svjetlo plave ni tamno plave, one savršene plave koju se ne može zamiješati kistom i temperama. Kao da nema granice između nje i ostatka svemira, zrak je bio ugodan, suh, puhao je sjeverac. Temperatura savršena, ni suviše toplo ni hladno. Nisu je uznemiravali ni grobovi kraj kojih je prolazila uskom asfaltiranom stazom do ulaza u crkvu. Udisala je svaki atom te divote u kojoj se našla. I taj osjećaj sela… tako je mirno i pitomo. Tako je sve zaštitnički nastrojeno. Nekako je sigurnije nego tamo, u velikim gradovima… Tužnije je, jer se oskudica vidi na okućnicama i ogradama dvorišta, ali je u isto vrijeme toplije,  čovječnije.

Ušla je u crkvu i neprimjetno se naslonila na zid slušajući propovijed svećenika. Govorio je o tome kako smo mi ljudi Božji najskuplji biseri i kolika je Njegova ljubav za nas. Uskomešale se žene u redu ispred glavnog prolaza, jedna bakica se makne i premjesti u red ispred te povuče i još jednu sa sobom.  Tada pogledom pozove nju da sjedne na njezino mjesto. Nije htjela sjediti ali je sjela iz obzira prema ženi. Ponekad treba znati prihvatiti Ljubav kad ljude posjeti, bez puno filozofije i umovanja, bez razmišljanja o njenom obliku i svrsi.

Ljudi su sasvim drugačiji nego u gradu. Ponizniji su, mekaniji. Nije ih još sustiglo umjetno napuhano samoljublje iz knjižara velegrada. Misli nekih dalekih prekoocenaca  koji imaju rješenje za sve.

 Crkva je bila prozračna i svjetla. Zrake su sunca ulazile kroz velike prozore i blještale na suprotnom zidu. Svjetlo plavi detalji kipova i veliki čisti žuti zidovi djelovali su tako skladno unatoč nedovršenosti i ciglama koje su virile na sve strane i bile označene nekim brojevima koji će kasnije nešto značiti restauratorima iz dalekih gradova.

 Ispred svećenika su stajale dvije obitelji, svaka sa svojim blagom, tek nekoliko tjedana starim bebicama. Ona je gledala u jednu od mama i čudila se kako majčinstvo može neizmjerno ukrasiti ženu. Umor i iscrpljenost sa jedne strane i zadovoljan osmjeh koji iskreno sjaji iz očiju sa druge strane.  Da, pravi osmjesi stanuju u očima. One druge je tako lako prepoznati, oni su lažni i  skrivaju nešto. Oči nikad ne lažu.

Majka iskrenog osmjeha i njezin Muž obukli su svoju Djevojčicu u najljepše haljine. Kako i ne bi, pa to je divan događaj za cijelu obitelj. Svi su tako krasno obučeni, sjaje i blješte i svaka je sitnica točno na svom mjestu. Osjeća se ljubav i neka dragost u zraku. Lepršavo je i nekako poletno. Sreća. Sve je spremno za njima veliki događaj-krštenje. Čak je Prijatelj sa nekim velikim i dobrim fotoaparatom u pripravnosti i čeka da ovjekovječi taj tren. Tu je i Drugi sa kamerom koji snima i još nekoliko ljudi sa malim fotoaparatima. Čin je započeo i Prijatelj fotografira a Drugi snima kamerom. Velik je to dan za sve.

 Ona još sjedi na mjestu koji joj je dobra žena ustupila čas prije, tamo ispred glavnog crkvenog prolaza. Gleda Majku iskrenog osmjeha i pogled joj padne na obitelj koja stoji desno od Majke, Muža i Djevojčice.  Odjednom neka težina i tuga. Stegnulo je u prsima a suze se same počele skupljati u očima i odlučile da žele van. «Ne možeš plakati sada tu  u crkvi, što ti je? Skuluraj se…» vodi ona monolog sa sobom i vadi maramicu iz torbe…

Druga obitelj u starim pohabanim cipelama, istrošenom odjećom, a Maleni koji se krsti u odijelcu. Ona ih sve promatra sa svog mjesta i  razmišlja  kako je obitelj sigurno dala svoje zadnji novac kako bi Malenog obukli prigodno.   Tatine cipele radničke, one na kojima vidiš da su do prije sat vremena bile blatne pa su maloprije očišćene. Majka umorna, i nekako uplašena. Umorna od borbe. Valjda one svakodnevne, za preživljavanje. Tata pogrbljen i mršav, nekako iscrpljen. Oboje sa dobrom voljom da izvrše što se izvršiti treba.

 Ceremonija je počela. Izgovaraju obje obitelji iste rečenice, priča svećenik, oni ponavljaju….

 Kolika razlika! Jedni sjaje, prekrasno su obučeni, Princeza je obučena u najljepše haljine, puno je članova obitelji oko njih, kamera snima, fotoaparati, blicevi… svi su zainteresirani za Djevojčicu kojoj žele sve najbolje.

A oni drugi? Stoje sami, nitko da ih pogleda. Svima je čak nekako i nelagodno. Nema fotoaparata, nema bliceva, nema kamera. Sami u svom siromaštvu.

Odjednom joj je sinulo: «Ne možeš promijeniti svijet, nekada ne možeš niti znati razlog zašto su neke stvari takvima kakve jesu, ali možeš uvijek i svuda pokazati Ljubav. Da, upravo onakvu kojom si i sama darovana davno prije i čiji okus je još i danas tako snažan, moćan, sladak, nježan i plav, baš kao ono jutarnje nebo, i topao i žut kao današnje sunce. Ljubav koja mari, koja je živa, autentična. Konkretna.

Srce joj zakuca jače i brže kao i uvijek kad je neka ideja ponese i napuni je nadljudskom snagom i elanom koji bi i planine pomaknuo da treba. Sve to za Ljubav. Nema na svijetu boljeg osjećaja nego taj trenutak kada je sva snaga svemira u njoj, a za Njega.

Pokušavala je fotografu dati do znanja što želi; mahnito je hvatala njegov pogled a on je hodao gore-dolje ispred oltara  i iz svih mogućih kutova fotografirao Djevojčicu i Roditelje.

Ona je očima pokušala doprijeti do njega, raditi razne grimase licem, ukazivala očima na obitelj pored,  no on nije shvaćao što želi.

Na kraju je u očaju, bojeći se da će Trenutak pobjeći, iz osmog reda pokazala pogledom «Njiiiiiih!» i isturila svoju glavu prema njima «Slikaj njiiiiiih, molim te, jako te molim slikaj ih, nitko ih ne slika, nitko ih ne gleda.» Isti tren, shvatila je po njegovom pogledu, on je znao što ona želi. Mješavina tuge, suosjećanja,  ushita, veselja što će napraviti nešto dobro i plemenito, ali i kajanja što nije vidio i shvatio prije, sve je to ona mogla pročitati na njegovom licu i tijelu dok je on neprimjetno svoj fokus prebacio na druge i nastavio fotografirati kao da se ništa nije dogodilo. Podsjetio ju je nekoliko puta tim posebnim pogledom  koji čuva samo za nju da je točno to jedan od razloga zašto je toliko i voli-njezino veliko srce za male ljude, iskrena briga koja te natjera da i tebi bude stalo do nekih koje niti ne primjećuješ.

 Znali su oboje da ih čeka blagoslovljen ostatak dana sa okusom Neba u srcima. A fotografije? Na kraju su se Majka i Otac Djevojčice sami  ponudili da izrade i plate fotografije za drugu obitelj. Rekli su da su ovi bili jako dirnuti i radosni.

Zaista, tako je malo potrebno.

  Banksy: There is always hope

Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti
grad što leži na gori. Niti se užiže
svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na
svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako
neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima
da vide vaša dobra djela i slave Oca
vašega koji je na nebesima. 

Mt 5, 14-16

Dosta ti je izkomercijaliziranog Božića? Misliš da je Božić ipak nešto više? Muka ti je od pomisli da se od tebe opet očekuje kupovanje i pakiranje darova radi darova? Onih koji će se zaboraviti čim se ugase lampice na boru??? Ove godine nudimo vam nešto sasvim drugačije! Želiš li pokloniti jeftin i stvarno zabavan poklon koji će cijelu godinu tvoje najdraže podsjećati ne tebe, a usput i ohrabriti, utješiti, inspirirati? Istinite životne priče pravih ljudi svih životnih dobi koje će vas dirnuti ravno u srce, dati vam neke nove perspektive, nasmijati vas, rasplakati, motivirati, ohrabriti, pokrenuti, odmoriti… Za vas smo na jednom mjestu skupili hrpu pozitivnih vibri koje će vam puniti baterije kroz čitavu godinu!
Idealan dar za prijatelja, roditelja, vašeg tinejdžera, djeda i baku, susjeda, kuma, poslovnog partnera, profesora na faxu, tetu u trgovini koja te svaki dan dočeka sa osmjehom punim ljubavi, tvog doktora, za tete u vrtiću, ili ukras svakom uredu i suhoparnom mjestu gdje je sve hladno i dosadno, naporno i stresno i nedostaje malo topline i nade….
«Srce za misiju» je kalendar-planer koji u svakom tjednu donosi novu misijsku priču. U pričama smo pokušali približiti one "male" pothvate, ali i predstaviti pokoji veći projekt.
U kalendarskom dijelu postoji mjesto za upis termina i bilježaka za svaki dan. Možete upisivati u svoje nove misli i ideje koje možda dobijete čitajući priče!
Cijena: prava sitnica! 35 kn + troškovi dostave (ne bi trebali biti puno)
Za narudžbe preko 10 komada cijena je 30 kn i poštarina besplatna.
Naruči odmah na: srcezamisiju@gmail.com ili kod tete Vesne Brezović, Jozefinska 79, 47250 Duga Resa, tel.047/ 844-531 ili kod tete Melanije Ružička na 047/616 614 .
Naruči odmah, plati, tempiraj datum i vrijeme u koje želiš da dar stigne tvojim frendovima ili rodbini, i mirno i bez stresa uživaj u danima ispred tebe! Šta nije ovo totalno cool? :)

Proizvodi: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj

Dragi moji,

ukoliko vas zanima ova tema, pozivam vas na predavanje o radnim odnosima u svjetlu Biblije. Vjerujem da je ovo jedan sasvim drugačiji pristup od onoga koji se danas nudi u mnoštvu knjiga, seminara, fakultetskih kolegija i slično...

Predavač je iznimno zanimljiva osoba sa velikim iskustvom na ovom području. Više info o Mr.sc. Draženu Glavašu pročitajte na letku ispod.

Ulaz je besplatan, vidimo se

www.virovitica.info/vijesti/23664/platimo-li-cijepanje-drva-i-popravak-krova-necemo-imati-ni-za-krumpir/

bili smo kod dede, kojem je jutros umrla žena. cijelu su se noć u virovitičkoj bolnici borili za njen život. bezuspješno. sam u kući, nikog od susjeda, jedna svijeća u maloj kanti sa kukuruzom gori na trošnom stolu. jedno pakovanje keksa i pola kg mljevene kave stoje na malom stoliću na ulazu u kuhinju. netko je valjda bio i donio. za karmine na koje nitko nije došao.  hladno, grije se na kocenje od kukuruza. štedi, zima će biti duga.  bio je došao i sin na kratko i brzo otišao poslom. nadam se da im svećenik neće uzeti 300 ili 400 kn za sahranu, nadam se da će imati srca. da će živjeti ono što propovjeda. da neće samo "odraditi" pogreb i otići. oh, kada bi barem srce bilo bijelo kao snijeg.

dedi  je bilo drago da smo došli.  napunili smo mu mali frižider, ostavili nešto novaca, pomogli oko organizacije sahrane koliko je bilo u našoj moći. još trebamo nabaviti drva za zimu, i vidjeti da li možemo što napraviti po pitanju nekih lijekova koje kupuje, a možda ima pravo na recept. dobiva 350 kn mjesečno socijale, od toga 200 daje za stuju, vodu i telefon. ostane mu 100 kn. strašno! čovjek je imao ogroman salaš, uzgajao životinje, imao brdo novca u banci koje je štedio godinama no koji nije mogao podići kad je počeo rat jer je imao "krivu" nacionalnost. imao je 15 hektara zemlje koju su mu oduzeli. skupa sa cjelogodišnjim urodom žita. kad je došao u selo gdje danas živi, opet nije bio dobrodošao. jednim malim kamionom prevezli su on i žena cijeli svoj život. na brzaka. rat. hrvat iz vojvodine. ni tamo doma ni ovdje doma. srce me boli. oduzeli su mu dostojanstvo, on nema dom.  jedino je u trošnoj kućici ostao svježe uramljen obiteljski grb sa zlatnim obrubom. da, njegova je obitelj plemičkog porijekla. 

koliko vrijedi ljudski život?

 

`Zaista, kažem vam, što god NE učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni NE učiniste.`Mt 25,45

 

http://www.youtube.com/watch?v=X3itFCZ6Z58

 

 Foto: Marija Lovrenc, Večernji list